Hrvatska je prepuna dobro očuvanih znamenitosti iz svih povijesnih razdoblja. Ljubitelji stare arhitekture i povijesnih građevina tu će svakako doći na svoje.
Ljubitelji stare arhitekture i povijesnih građevina tu će svakako doći na svoje – Hrvatska je prepuna dobro očuvanih znamenitosti iz svih povijesnih razdoblja. Kako se tu oduvijek poklanjala pažnja lijepom, gotovo umjetničkom graditeljstvu, te su se prihvaćali različiti umjetnički i arhitektonski utjecaji, Hrvatska može sama po sebi predstavljati presjek kultura koje su od antike pa sve do današnjih dana igrale značajnu ulogu na prostoru mediteranskog dijela Europe. Naš izbor pružit će vam samo nagovještaj onoga što se tu ima za pogledati.
Srednjevjekovni Dubrovnik
Zasigurno jedna od najpoznatijih razglednica Hrvatske upravo je slika starog grada Dubrovnika okružena gradskim zidinama. U srednjovjekovnu jezgru grada ulazi se kroz dvoja vrata – Vrata od Pila i Vrata od Ploča, a čuvaju ga četiri utvrde – Minčeta, Bokar, Sveti Ivan i Revelin, dok zapadni vanjski dio zidina nadgleda tvrđava Lovrijenac, savršena kulisa za kazališne predstave, ali i romantična vjenčanja. Gradska jezgra čuva brojne javne i privatne, sakralne i svjetovne građevine nastale u raznim razdobljima od samog osnutka grada u 7. stoljeću. Središte javnog života je Trg od Luže, te glavna ulica Placa ili Stradun. Na Trgu od Luže i danas ponosno stoji Orlandov stup, obilježavajući mjesto gdje su se u prošlosti objavljivale razne obavijesti, najavljivale svečanosti, izvršavale javne kazne. Danas je to mjesto svečanog otvaranja i zatvaranja „Dubrovačkih ljetnih igara“, te središnje mjesto održavanja Feste svetog Vlaha. Barokna crkva svetog Vlaha, zaštitnika grada, svoja glavna vrata otvara prema Trgu od Luže. Tu je i prekrasna palača Sponza, koja je nekoć služila kao carinarnica, kovnica novca, državna blagajna, banka, a u doba renesanse i kao dubrovačka akademija. U pokrajnjoj ulici, Pred Dvorom, nalazi se Knežev dvor sagrađen u gotičko-renesansnom stilu prema zamisli Onofria della Cave, a kasnije mu je pridodan prekrasan barokni atrij u kojem se danas održavaju koncerti klasične glazbe među kojima i festival Julijan Rachlin i prijatelji. Gradski zvonik uzdiže se nad južnim krajem ulice Stradun, dok se na suprotnoj strani nalazi velika Onofrijeva česma, šesnaesterostrani spremnik prekriven kupolom, jedna od završnih točaka starog vodovoda. Zavirite i u obližnji Franjevački samostan s prekrasnim klaustrom, te najstarijom ljekarnom na jugu Europe, u kojoj su pohranjene stare keramičke ljekarničke posudice. Kad se dan primakne kraju, a dnevne vrućine popuste, pravo je vrijeme za uspon na gradske zidine. Uživajte u pogledu na krovove starog grada. Preko stare gradske luke Porporela pogled pada na maleni otok Lokrum, koji predstavlja posebnu atrakciju. Svakako ga uvrstite na listu obilazaka.
Stonske zidine i utvrde
Ove impresivne zidine smatraju se drugima po veličini u svijetu, pa ih ponekad zovu europskim Kineskim zidom. Taj golemi kompleks zidina i utvrda gradili su Dubrovčani u razdoblju od 1333. – 1506. godine kako bi zaštitili sam Grad i solane koje su u to doba donosile Dubrovniku značajne prihode. Planski su izgrađeni i utvrđeni gradići Ston i Mali Ston. Originalno su zidine bile duge sedam kilometara, no tijekom povijesti ovo područje je pogodilo nekoliko jakih potresa u kojima je dio zidina stradao, te se danas protežu u dužini od 5,5 kilometara. Zidine su 2009. godine obnovljene i otvorene za javnost. Gradići Ston i Mali Ston, koji se nalaze u podnožju zidina, danas su turistička središta. U Stonu možete obići crkvu Svetog Mihajla u kojoj se čuvaju najstarije freske s ovog područja, crkvu Gospe od Lužina iz razdoblja romanike i zvonikom iz 18. stoljeća, Knežev dvor iz 14. stoljeća, te Veliki Kaštio, tvrđavu na jugoistočnom kutu grada koja je dio fortifikacijskog kompleksa. Ovo područje poznato je po uzgoju kamenica, pa su tu brojni restorani koji na svojim jelovnicima imaju upravo ovu vrstu školjke za koju kažu da ima afrodizijačka svojstva. Tijekom ljetnih mjeseci na programu je Stonsko ljeto s brojnim kulturnim i zabavnim programima. Osvježiti se možete na gradskoj fontani iz 16. stoljeća.
Grad Korčula
Stari grad Korčula, sagrađen u obliku srca, opasan zidinama i kulama, s čak devet crkava i katedralnom crkvom Svetog Marka, palačama aristokratskih obitelji, uskim uličicama složenih u „riblju kost“, s impozantnim kopnenim i morskim gradskim vratima, prema nekim dokumentima datira još u 10. stoljeće. Stara gradska jezgra kakvu je danas poznajemo većim dijelom potječe iz razdoblja 15. i 16. stoljeća i kasnije. U tom periodu još nije bila izgrađena obala s vanjske strane zidina pa se doimalo kao da grad izranja iz mora. Prema oskudnoj dokumentaciji, te prema legendi koju već stoljećima prenose mještani, tu se 1254. godine rodio najpoznatiji svjetski putnik i diplomat na dvoru mongolskog cara Kublai Kana, Marko Polo, a kraj Korčule je, u jednoj od najvećih bitaka srednjega vijeka i zarobljen. Osim kuće Marka Pola, u staroj gradskoj jezgri, naći ćete i prekrasno urešene kuće i palače budući da je tu nekada cvao kamenoklesarski obrt. No, osim lijepe arhitekture Korčula nudi i mnoštvo zanimljivih događanja. Posjetitelji grada Korčule moći će uživati u spektakularnoj viteškoj igri zvanoj Moreška ili u živopisnim procesijama u kojima sudjeluju tri gradske bratovštine: Sasvetani, Mihovilci i Rokovci. Najljepša je procesija u večer Velikog Petka, kad bratimi odjeveni u svoja različita crkvena ruha nose upaljene velike i male svijeće i idu u povorci oko staroga grada.
Dioklecijanova palača
Dioklecijanova palača građena je krajem 3. i početkom 4. stoljeća, i u to doba nitko nije niti sanjao da će upravo tu nastati veliko gradsko središte – današnji Split. Štoviše, u to doba, ovim prostorom je dominirala Salona, današnji Solin, četvrti po veličini grad u Rimskom Carstvu. Dioklecijanova palača po konstrukciji je nalik vojnom logoru, pravilnog četvrtastog oblika omeđena zidinama i s kulama na uglovima. No, građevina u cjelini nije imala neposredni uzor u građevinarstvu i smatra se istinskim originalom. Unutar zidina sve je bilo uređeno za sve carske životne potrebe: car je svoje odaje smjestio u južnom dijelu, dok je na sjever smjestio poslugu i neophodnu vojsku. Već u njegovo doba voda je u palaču pristizala vodovodom s izvora rijeke Jadro, i taj je vodovod dijelom i danas u funkciji. Car je u palači proveo posljednje godine svojeg života, a priča kaže da je 480. godine tu u palači otrovan i posljednji zakoniti car Zapadnog Rimskog carstva Julije Nepot, poznatiji kao Romul Augustul. Kako su stoljeća prolazila, izmijenjena je originalna arhitektura ove, na svijetu najbolje očuvane kasnoantičke palače, no stanovnici grada kasnije nazvanog Spalato, a potom Split, očuvali su palaču uz male izmjene kroz bizantinski, venecijanski i austrougarski period. Čak do danas očuvana je ljepota peristila palače, Dioklecijanov mauzolej – današnja katedrala Svetog Dujma, Jupiterov hram, kolonada duž ulica, ranokršćanske crkvice, romaničke kuće, a iz kasnijeg perioda vrata Andrije Buvine, te arhitektonska djela Jurja Dalmatinca. Dioklecijanova palača prepoznata je kao nacionalno i svjetsko blago uvrštenjem na UNESCO-v popis svjetske kulturno povijesne baštine 1979. godine.
Povijesni grad Trogir
Prastari grad Trogir osnovali su u davnom 3. stoljeću prije Krista grčki kolonisti s otoka Visa. Na toj antičkoj jezgri leži povijesna jezgra Trogira, danas najbolje sačuvanog romaničko-gotičkog grada u centralnoj Europi. Zbog smještaja na otočiću, unutar tjesnaca koji dijeli obalu i otok Čiovo, Trogir je zasigurno najljepši iz ptičje perspektive, a da bi se u to uvjerili popnite se na utvrdu Kamerlengo iz 15. stoljeća koja se nalazi na jugozapadnom rubu grada. Ova utvrda nekada je udomljivala mletačku vojnu posadu, no kako su nemirna vremena prošla, među njenim zidinama svoje je mjesto pronašla gradska ljetna pozornica. Usred južnih zidina od 1593. godine nalaze se gradska vrata s natpisom na kojem se veličaju nekoć rimski grad i njegovi stanovnici. Gotovo svaka kuća u gradu ima stilska obilježja, grb ili natpis, a sačuvane su brojne palače i kuće od kojih većina potječe iz 13. stoljeća, te desetak crkava. Šarmantni gradski trg okružuju kneževa palača, kuće i palače plemićkih obitelji, među kojima je najraskošnija ona obitelji Ćipiko, te gradska loggia koja služi kao sudnica. Na samom trgu nalaze se i ruševine ranosrednjovjekovne crkve Sv. Marije, te zasigurno najznačajnija građevina – katedrala Svetog Lovre sa znamenitim portalom, remek-djelom majstora Radovana, najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvata. Širokom lepezom umjetničkih djela od romaničkog, gotičkog, renesansnog pa sve do baroknog doba, Trogir je tijekom stoljeća oduševljavao brojne namjernike i putopisce.
Šibenska katedrala
Krenete li ulicama starog grada u potrazi za šibenskom katedralom lako ćete je pronaći. Njen bočni zid omeđuje lijepi središnji trg na kojem se svakog lipnja redovito održava Festival djeteta. Ova čudesno lijepa katedrala Svetog Jakova, ponos grada, zanimljiv je prikaz prijelaza iz cvjetne gotike u renesansu. Romantičari će rado provesti vrijeme sjedeći na malom prisnom trgu dok im iz neposredne blizine dopire miris mora i soli, promatrati kako prošlost prožima sadašnjost. Izgrađena od kamena montiranjem velikih kamenih ploča na mjestu nekadašnje manje katedrale, ova trobrodna bazilika s tri apside i kupolom neobična je, jer nema zvonika. Kao zvonik, koristila se kula na obližnjim gradskim zidinama. U gradnju katedrale svoj su rad utkali brojni talijanski i domaći majstori, pa ćete vrlo brzo uočiti vijenac od 72 uklesana renesansna portreta na kojima je Juraj Dalmatinac ovjekovječio istaknute suvremenike. Nikola Firentinac pak, vrhunski je izveo kupolu i oko nje, u unutrašnjem dijelu, postavio kipove svetaca koje je sam izradio. Krenete li istraživati unutrašnjost, dočekat će vas brojna druga remek-djela, nekoliko oltara, riznica i dvije biskupske grobnice smještene ispod kora. Tu je i bogati namještaj na kojem su radili najbolji umjetnici 15-tog stoljeća, a među njima i Juraj Petrović, autor drvenog raspela. Zbog svoje ikonografije, skulptura i odabira svjetovnih tema, katedrala je najavila novi duh humanizma.
Sv. Donat i Forum u Zadru
Crkva svetog Donata u Zadru najvrjedniji je spomenik graditeljstva ranog srednjeg vijeka i svojevrstan simbol grada Zadra. Iako po tipu gradnje nalikuje dvorskim crkvama kružnog tlocrta iz doba ranog Bizanta i karolinškog doba, zbog svoje monumentalnosti, neobičnog cilindričnog oblika i dvostrukog unutrašnjeg prostora zasigurno će vas zaintrigirati svojom originalnošću. Prema predaji sagradio ju je zadarski biskup Donat u 9. stoljeću, a u 10. stoljeću spominje je u svom glasovitom djelu "O upravljanju državom" bizantski car Konstantin Porfirogenet. Izvorno posvećena svetom Trojstvu, imenom svetog Donata počela se nazivati tek od 15. stoljeća. Veliki dio arhitektonskog ukrasa kao i monolitni stupovi u crkvi antičkog su podrijetla. Potječu uglavnom s porušenog rimskog foruma, na čijim je temeljima crkva i izgrađena pa se tako uz Sveti Donat mogu vidjeti i razbacani tamburi rimskih stupova. Već dugi niz godina crkva se ne koristi u sakralne svrhe, pa je do sredine 20-tog stoljeća ovdje svoje stanište pronašao zadarski Arheološki muzej. No, Sveti Donat neće vas oduševiti samo svojom dugovječnošću i ljepotom. Obdaren izvanrednim akustičnim prostorom, koji omogućuje jasno razabiranje šapata ili nježnog zvuka glazbala, već desetljećima je poprište glazbenih događanja pa je tako uz „Glazbene večeri u Svetom Donatu“, poznati međunarodni festival srednjovjekovne i renesansne glazbe, ugođaj u Zadru u ljetnim mjesecima posebno svečan i zacijelo nezaboravan. Rimski Forum i danas je, kao i u 1. stoljeću kad je nastao, centar javnog života grada Zadra. Nekadašnji Forum sastojao se od prostranog pločnika okruženog pravilnim boksovima u kojima su bili smješteni obrtnički i trgovački prostori, bazilikom s južne strane u kojoj je bila dvorana namijenjena javnim događanjima, te hramom na zapadnoj strani. Danas su vidljivi ostaci ovih građevina, kao i dobro očuvani fragmenti kamenih ploča, sarkofaga i stupova. Rimski ostaci savršeno su uklopljeni među novije zadarske građevine, a popiti kavu okruženi ovako drevnim povijesnim artefaktima, neponovljiv je doživljaj.
Antička Pula
U potrazi za rimskim amfiteatrom ne morate putovati čak do Rima. Dovoljno je da svratite do Pule, gdje se smjestila jedna od najbolje očuvanih arena u svijetu. Još u davnom 1. stoljeću prije Krista tu su udareni temelji prvog amfiteatra, no današnji oblik pulska Arena ili Vespazijanov amfiteatar poprimila je u 1. stoljeću nove ere, za vrijeme vladavine Flavijevaca. Legenda kaže da je car Vespazijan dao sagraditi ovaj amfiteatar u čast svojoj ljubavnici koja je tu imala posjede. Do 5. stoljeća u njoj su se, baš kao i u drugim arenama, borili gladijatori, zabavljajući prolijevanjem krvi i do 20.000 gledatelja. Arena svojom veličinom podsjeća da je nekad igrala izuzetno važnu ulogu u životu stanovnika ovoga grada. Nađete li se unutar nje i sjednete li na neki od kamenih blokova zasigurno ćete se pokušati zamisliti u ulozi gledatelja okrutnih borbi. No, vrijeme gladijatora je prošlo, pa se Arena danas koristi u puno humanije svrhe, između ostalog kao pozornica Histria festivala, Pula Film Festivala, te brojnih koncerata. Domaći i strani glazbenici naprosto obožavaju tu održavati svoje koncerte. Tako su tu svirali Elton John, Cesaria Evora, Jamiroquai i drugi. Doživljaj glazbe u ljetnoj noći među drevnim kamenim zidovima pod zvjezdanim nebom jednostavno je neponovljiv. U Areni se svaki događaj pretvara u spektakl.
Eufrazijeva bazilika
Tragate li za blještavilom bizantske umjetnosti i šarenilom mozaika uputite se u Poreč koji čuva pravi dragulj iz tog doba, Eufrazijevu baziliku. Sagrađena je u šestom stoljeću u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a pripada većem biskupskom kompleksu koji osim bazilike obuhvaća i župnu crkvu, sakristiju, krstionicu sa zvonikom, Maurov oratorij, te obližnji biskupski dvor. Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. stoljeća ostali su očuvani i reprezentativan su primjerak ranokršćanskog slikarstva. Prikaz Krista, te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju izradom filigranske preciznosti. Najstariji pak fragmenti mozaika, Maurov oratorij, datiraju iz 3. stoljeća. Mauro je bio prvi porečki biskup i mučenik, a u bazilici se čuvaju njegove moći. Prema podnim mozaicima i sačuvanim natpisima moguće je pratiti sve faze gradnje, adaptacije i obnavljanja bazilike, ali i rekonstruirati život kršćanske zajednice u Poreču. Današnji je oblik bazilika dobila u 13. i 15. stoljeću, dok je crkveni toranj izgrađen u 16. stoljeću. Apsida je bogato ukrašena figurativnim mozaicima, koji zajedno s mozaicima crkve San Vitale u Ravenni predstavljaju najznačajnije primjerke umjetnosti mozaika u Europi, a zajedno s pročeljem mogu se uvrstiti u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Godine 1997. Eufrazijeva bazilika uvrštena je na UNESCOv popis svjetske spomeničke baštine.
Zagrebački Gornji grad
Šetnja zagrebačkim Gornjim gradom nije samo romantična, već i poučna budući će vam njegove ulice i kuće ispričati brojne zanimljive priče iz života starog Zagreba. 1242. godine kralj Bela IV. znamenitom poveljom, Zlatnom bulom, proglasio je Gradec slobodnim kraljevskim gradom dodjeljujući mu time povlašteni položaj. Srednjovjekovni Gradec, današnji zagrebački Gornji grad, leži na brežuljku unutar bedema podignutih sredinom 13. stoljeća. U grad se nekad ulazilo kroz četiri ulaza, no do danas su od njih sačuvana jedino Kamenita vrata, u čijem je prolazu 1760. godine uređena mala barokna kapela Majke Božje. Zagrepčani tu rado zastanu zapaliti molitvene svijeće, pa je prolaz uvijek obasjan njihovom lelujavom svjetlošću. Markov trg, središte Gornjeg grada i glavni trg nekadašnjeg Gradeca bio je poprište brojnih važnih događaja hrvatske prošlosti i suvremenosti. Uz crkvu Svetog Marka, karakterističnog krovišta oslikanog grbovima, nalaze se najviše hrvatske državne ustanove. Tu su Banski dvori, dom hrvatskih banova koji zajedno sa susjednom baroknom palačom čine sjedište Vlade Republike Hrvatske. Na uglu Markova trga i Ćirilometodske ulice od pamtivijeka je mjesto »gradske kuće«, vijećnice. Spomen-ploče na pročelju podsjećaju na važnije povijesne poput izvedbe prve hrvatske opere Vatroslava Lisinskog „Ljubav i zloba“. Najljepša barokna crkva u Zagrebu, Crkva sv. Katarine, koju su početkom 17. stoljeća izgradili isusovci, dominira drugim gornjogradskim trgom. Stotinjak metara zapadnije nalazi se gradska palača Dverce uz koju su nekad stajala mala gradska vrata. Njih je branila kula Lotrščak, s koje danas Grički top svakoga dana označava podne. Strossmayerovo šetalište mami zaljubljene svojim prekrasnim pogledom na Donji grad s jedne strane i Kaptol s katedralom i Crkvom sv. Marije s druge strane. Tu ćete naići na neobičnu skulpturu pjesnika koji odmara na klupi - spomenik pjesniku i književniku Antunu Gustavu Matošu. Ovaj Zagrepčanima omiljeni starac sjedi upravo kao da vas poziva da mu se pridružite.
